1. Zakonski okvir

Osnovni zakoni koji reguliraju zapošljavanje u Republici Hrvatskoj su Zakon o radu, Kolektivni ugovori, Zakon o obveznim doprinosima te propisi o zaštiti prava zaposlenika. Poslodavci, zaposlenici i sindikati mogu ugovoriti radne uvjete koji su povoljniji za zaposlenika od onih propisanih Zakonom o radu, ali isto tako mogu biti ovlašteni ugovoriti i nepovoljnije uvjete.

Plaća za rad je regulirana zakonom, kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili internim pravilnikom društva. Minimalnu plaću na godišnjoj razini određuje Vlada, a povećava se paralelno sa rastom BDP-a prethodne godine. Uredbom Vlade Republike Hrvatske određena je visina minimalne plaće za period 1. siječanj 2017 – 31. prosinaca 2017, u bruto iznosu HRK 3.276,00.

Obvezni doprinosi koje plaća poslodavac i zaposlenik su određeni zakonom.

Poslodavac: 17.2% obračunato na bruto plaću

Zaposlenik: 20% obračunato i obustavljeno od bruto plaće.

Doprinosi za mirovinsko osiguranje se plaćaju u 2. stupa

1 stup iznosi 15% bruto plaće i temelji se na generacijskoj solidarnosti, što znači da se trenutne mirovine isplaćuju iz tih sredstava

2 stup iznosi 5% bruto plaće i privatan je za svakog zaposlenika

Propisana je maksimalna godišnja osnovica za plaćanje doprinosa za 1 stup. Za 2017. godinu ona iznosi HRK 557.208,00.

Ako zaposlenik dostigne godišnju osnovicu tijekom godine, na primitke za preostale mjesece se obračunava samo 5% doprinosa za 2 stup.

Također je propisana minimalna osnovica za plaćanje doprinosa koja za 2017 iznosi HRK 2.940,82.

2. Porez na dohodak

Oporezivi dohodak čini bruto plaća umanjena za 20% doprinosa za mirovinsko osiguranje. Porezna osnovica je razlika između oporezivog dohotka i neoporezivog dijela dohotka (osobnog odbitka).

Osnovni osobni odbitak iznosi HRK 3.800,00.

Ukupni osobni odbitak može se razlikovati od zaposlenika do zaposlenika, jer se povećava ovisno o broju uzdržavanih članova.

Propisane godišnje porezne osnovice i stope su:

Obračunati porez na dohodak čini osnovicu za obračun prireza porezu na dohodak. Stope prireza variraju od 0 do 18 % ovisno o gradu porezne rezidentnosti.

3. Postupak zapošljavanja

Poslodavac je dužan voditi evidenciju o svojim radnicima koja mora biti dostupna na zahtjev Inspekcije rada. Prilikom zapošljavanja potrebno je sklopiti ugovor o radu u pisanom obliku. Ugovor o radu se može sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme.

Osnovni elementi ugovora o radu su:

  • Podaci o ugovornim stranama i njihovim adresama/sjedištu
  • Mjesto i vrsta rada
  • Datum početka rada i datum završetka u slučaju ugovora na određeno vrijeme
  • Broj dana plaćenog godišnjeg odmora
  • Osnovna plaća
  • Radni sati i
  • Uvjeti otkazivanja ugovora

Ugovor o radu može biti ugovoren na puno i nepuno radno vrijeme. Propisano puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme može biti određeno drugačije, pa zaposlenik može raditi jedan tjedan više od 40 sati, a drugi tjedan manje. Takvo radno vrijeme neće se smatrati prekovremenim radom ukoliko su poštivani određeni kriteriji.

Prekovremeni rad je dopušten u posebnim slučajevima. Prekovremeni rad ne smije biti duži od 180 sati godišnje i 50 sati tjedno, dok kolektivni ugovori mogu produžiti to vrijeme na 250 sati godišnje. Maloljetnicima je zabranjen prekovremeni rad.

4. Prava zaposlenika

Godišnji dopust: Svaki zaposlenik koji je radio najmanje šest mjesec kod istog poslodavca ima pravo na godišnji odmor u trajanju najmanje četiri tjedna za svaku kalendarsku godinu. Dani godišnjeg odmora koji premašuju prije spomenuti limit moraju biti definirani ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Zaposlenici koji su radili kraće od šest mjeseci kod poslodavca imaju pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora koji iznosi 1/12 ukupnog godišnjeg odmora za svaki puni mjesec rada.

Državni i vjerski praznici, neradni dani i dani bolovanja ne mogu se tretirati kao dani godišnjeg odmora. Zaposlenik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela, osim ako nije drugačije dogovoreno ugovorom o radu. U tom slučajuprvi dio godišnjeg odmora mora trajati najmanje dva tjedna.

Bolovanje: Svaki zaposlenik ima pravo na bolovanje za cijelo vrijeme trajanja bolesti sve dok doktor medicine ne potvrdi da je zaposlenik sposoban za povratak na posao, ili dok povjerenstvo za mirovine ne utvrdi manjak radne sposobnosti.

Tijekom trajanja bolovanja poslodavac je dužan nadoknaditi zaposleniku plaću za prva 42 dana bolesti. Od 43 dana nadalje naknadu za bolovanje isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u iznosu 70% prosječne plaće isplaćene u šest mjeseci prije nastupanja bolovanja. U posebnim slučajevima naknada može iznositi 100% prosječne plaće.

5. Rodiljni dopust: Poslodavac ne smije odbiti zaposliti trudnicu ili joj dati otkaz tijekom trudnoće. Nadalje, informacije oko trudnoće su strogo povjerljive i poslodavac ih nema pravo tražiti. Zaposlenica ima pravo na rodiljni dopust od 28. do 45. dana prije poroda sve do napunjenih 6 mjeseci starosti djeteta, te na dodatnih šest mjeseci roditeljskog dopusta.

Roditeljski dopust se može produžiti na 30 mjeseci ovisno o broju djece. Roditeljski dopust može koristiti bilo koji roditelj. Tijekom rodljnog i roditeljskog dopusta naknada se isplaćuje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prema prosječnoj plaći za rodiljni dopust, te prema utvrđenoj osnovici za roditeljski dopust.

6. Postupak obračuna plaće

Mjesečni obračun plaće ovisi o broju odrađenih dana ili radnih sati zaposlenika u određenom mjesecu. Obračunava se bruto plaća od koje se umanjuju doprinosi za mirovinsko osiguranje i porez na dohodak. Nakon umanjenja odbitaka, neto plaća se isplaćuje zaposleniku a doprinosi i porezi nadležnim institucijama.

7. Raskid ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje u sljedećim slučajevima:

  • Smrt zaposelnika;
  • Smrt poslodavca, likvidacija ili bankrot;
  • Istek ugovora na određeno vrijeme;
  • Kada zaposlenik napuni 65 godina starosti ili 15 godina staža;
  • Sporazuminim dogovorom;
  • Temeljem pravne odluke zbog radne nesposobnosti;
  • Otkazom; i
  • Odlukom suda

Kada poslodavac otkazuje radniku dužan mu je uručiti pisani otkaz u kojem su navedeni razlozi otkaza. U slučaju redovnog otkaza, otkazni rok traje od dva tjedna do tri mjeseca ovisno o trajanju neprekinutog radnog staža zaposlenika kod istog poslodavca. Otkazni rok počinje teći sa danom dostave radniku, međutim ne može teći za vrijeme rodiljnog ili roditeljskog dopusta, posvojiteljskog dopusta ili prilkom skraćenog rada. Po otkazu zaposlenik ima pravo na sve propisane naknade vezane uz plaću, neiskorišteni godišnji odmor i slično.